Leif Edvinsson se koristi pomorskom analogijom kako bi nam slikovito prenio poruku svoje knjige Korporacijska longituda. Za njega longituda ovdje nije tek formalna odrednica zemljopisne dužine; on podsjeća na njezinu povijesnu, vremensku dimenziju i etimološko značenje1 kako bi upozorio na gubitak kompasa i nemoć današnje, dominantno tradicionalne ekonomske znanosti i prakse. Dugoročno, dugotrajno, upravo je to ono što po Edvinssonu nedostaje današnjem 'turbo' biznisu fokusiranom na kratkotrajne materijalne dobitke. Umjesto toga, njegov nas kompas usmjerava k novim koordinatama: kontekstu, strukturi i odnosima u kojima bi talentirani ljudi i njihove organizacije mogli koristiti svoje pune potencijale u stvaranju trajnih i održivih ekonomskih vrijednosti za kupce, vlasnike pa i čitava društva.

K stvaranju novog bogatstva naroda. Korporacijska longituda započinje putovanjem autora, koji sam sebe naziva 'nomadom globalnog znanja', i njegovim stupanjem 1991. na mjesto prvog direktora za intelektualni kapital u svijetu. Kroz deset godina rada na upravljanju intelektualnim kapitalom u švedskoj kompaniji za financijske usluge Skandia, stvorio je model koji je omogućio procjenu vrijednosti intelektualnog kapitala. Za taj pionirski rad nagrađen je 1998. prestižnom nagradom 'Brain of the Year' u
Velikoj Britaniji. Njegova knjiga Intelektualni kapital iz 1997. godine omogućila mu je da dvije godine poslije postane prvi pridruženi profesor intelektualnog kapitala i ekonomije znanja na sveučilištu Lund u Švedskoj. Kako akademski tako i angažman u odborima različitih kompanija dali su mu priliku da stekne širu sliku o pitanjima upravljanja intelektualnim kapitalom te da to podijeli sa svojim čitateljima u knjizi Korporacijska longituda.

Stvarno putovanje i priča o korporativnoj longitudi, otpočinje još u 17. stoljeću. Velika otkrića već su se bila desila i slava značajnih moreplovaca poput Kolumba, Da Game, Magellana ili Drakea nadaleko su poznata. Ali oni sami najbolje znaju da ih je u tim velikim uspjesima više pratila hrabrost i sreća nego li znanje i pouzdani upravljački instrumenti. Velika prirodna bogatstva prekomorskih zemalja i zahtjevi razvijenijeg europskog tržišta za većim količinama i raznovrsnijom robom sve su više rasli pa je porastao i pritisak da se što prije riješi problem preciznog utvrđivanja lokacije na moru. Godine 1675. engleski kralj Charles II osniva Kraljevski opservatorij u parku Greenwich. Opservatorij je imao zadaću pronaći način za točno određivanje zemljopisne dužine kako bi se brodovima olakšalo plovidbu svjetskim oceanima i spriječilo njihovo često nasukavanje ili gubljenje čim bi im kopno nestajalo s horizonta. Ništa se u međuvremenu nije bitno događalo sve dok 1707. kraj otoka Scilly na krajnjem jugozapadnom rtu Velike Britanije, britanska mornarica nije zbog nasukavanja izgubila četiri velika ratna broda te oko dvije tisuće ljudi. Tim povodom britanski parlament 1714. donosi Zakon o longitudi kojim se određuje nagrada onome tko pronađe 'primjenjivo i korisno' sredstvo za određivanje zemljopisne dužine na moru.

Šezdesetak godina kasnije u London dolazi neobrazovani urar John Harrison, kako bi se pridružio brojnim pojedincima koji pokušavaju uvjeriti Odbor za logitudu da imaju rješenje problema i pravo na nagradu. Harrison je bio skroman čovjek ali talentiran mislilac i vrijedan inovator. Pristupio je rješavanju problema iz posve drukčije perspektive. Za razliku od tadašnje znanstvene elite poput Isaaca Newtona i Edmonda Helleya ili profesionalaca u mornarici koji su tražili rješenje u astronomiji, Harrison je bio uvjeren da se radi o problemu mjerenja vremena te nastojao izraditi što precizniji kronometar koji će pouzdano raditi i na moru. Harrisonov rad je dugo bio ignoriran i trebalo mu je punih trideset godina da sam unaprijedi svoje rješenje i konačno dobije nagradu.

Prema Edvinssonu, sa sličnim se izazovima danas sučeljava i poslovni svijet. Ono što je nekada bio problem britanskoj mornarici pri plovidbi u smjeru istok-zapad (zemljopisna dužina) danas je glavobolja financijskih analitičara i računovođa. Njihove poslovne analize danas izgledaju poput onih starih navigacijskih karata iz pomorskih muzeja. Zahvaljujući njima suvremene korporacije djeluju samo u jednoj dimenziji i svoju vrijednost određuju samo po jednoj jedinoj mjeri: financijski kapital. To im ne omogućava da s održivim uspjehom plove današnjom svjetskom ekonomijom zasnovanom na znanju. Financijski pogled daje korporacijama samo dio slike, tek polovicu koordinata potrebnih za precizno određivanje njihove lokacije ali i utvrđivanje kursa njihove transformacije na dinamičnom tržištu. Bez druge pobočne koordinate - mjere za intelektualni kapital i ostale vitalne nematerijalne vrijednosti - tvrtke nisu u mogućnosti odrediti svoje istinske potencijale ili odrediti smisleni kurs za svoju budućnost. Nova će se vrijednost u budućnosti stvarati prije svega iz nematerijalnih dobara kao što su ljudi, njihova znanja i mreže njihovih kontakata i odnosa, savezništva, kulture, na internom znanju utemeljeni napuci i savjeti itd - dakle na logitudinalnoj dimeniziji. Samo će nam znanja omogućiti stvaranje trajnih vrijednosti i zbog toga intelektualni kapital predstavlja novo bogatstvo naroda. Za mnoge ljude u dvadeset i prvom stoljeću, um je jednako tajanstven kao što je to dugo bila longituda pomorcima u osamnaestom stoljeću. Oni još uvijek ne vjeruju u potencijale ljudskog mozga. Zbog toga trebamo posve nov, longitudinalan pogled koji će intelektu, toj našoj najcjenjenijoj imovini, dati puni smisao. Implikacije po organizacije su još značajnije ali nažalost, mnoge kompanije znatno su manje pripravne za izazov 'ekonomije znanja' nego pojedinci. Kada se upravljačke metode i zasade o načinima organiziranja ne mijenjaju proaktivno a svijet se kreće prema ekonomiji znanja, posljedice su organizacijski lomovi.

O tome zorno svjedoče kolapsi brojnih malih .com kompanija u eri ekspanzije Interneta ali i ozbiljnih korporacija kao što su Enron ili Worldcom a na neki način i beznađe koje je zahvatilo globalnu ekonomiju nakon događaja u rujnu 2002. Prije nego je otkriven pouzdan način mjerenja longitude, sva je morska navigacija bila tek lokalna ili u najboljem slučaju regionalna. Pomorci su trebali urara da im riješi problem točnog i lakog određivanja njihove globalne pozicije. To je kontekst u kojem djeluju i suvremene korporacije i institucije. Unatoč svom pričanju o globalnoj ekonomiji, tvrtke i oni koji u njima rade ostaju zarobljeni u vlastitom intelektualnom i zemljopisnom lokalizmu. Oni se boje napuštanja zaštite obalnog pojasa kojeg poznaju. Da bi se pomakli dalje, da bi napustili sigurnost i upustili se
u otkrivanje novih svjetova ispunjenih osobnim i komercijalnim potencijalima, hitno im treba praktičan način mjerenja korporativne longitude. Moramo utemeljiti novi proračun bilance, a pažnju premjestiti prema znanjem stvorenoj imovini i intelektualnog kapitala nacije. Moramo što prije odgovoriti na pitanje gdje se i kako doista stvara naše osobno i bogatstvo naše kompanije i nacije. To je misija
ove Edvinssonove knjige i cilj putovanja na kojeg želi povesti čitatelja.

Edvinsson na kraju piše: moje su spoznaje s ovog putovanja brojne. Znam sigurno da val nadolazi. Prihvatila su ga sveučilišta, grupe za računovodstvene standarde, političke i poslovne zajednice. Poruka je ista: moramo svladati val ekonomije znanja ili potonuti. Mogućnosti su sjajne. Mnogo je ljudi izgubljeno na moru, izgubljeno u magli tržišta rada i kapitala ili zbunjeno političkim svijetom. Moraju razumjeti korporativnu longitudu ili će nastaviti trčati u krug, u zatvorenom krugu. Navigacija znanjem će se nastaviti u bitci za novo bogatstvo naroda. Ne postoji kraj već samo naredno pitanje, naredni znatiželjan izlet u nepoznato, iskorak u mrak. U ekonomiji znanja početak je sam po sebi kraj.

Korporacijska longituda nije samo knjiga o intelektualnom kapitalu ili upravljanju znanjem. Ona je kulminacija svih ideja, misli ili koncepata s tim u vezi. Edvinsson je napravio sjajan posao ne samo u dokumentiranju vlastitog spoznajnog puta kroz koji je prošao posljednje desetljeće, već je uspostavio i mrežu kontakata i ideja predočenu kroz Internet veze na kraju svakog poglavlja te navigacijski kompas kroz pojmovnik i sadržaj teme na službenoj Internet stranici knjige www.corporatelongitude.com . Ove stranice treba svakako posjetiti a knjigu mora pročitati svako tko se zanima za znanost o upravljanju, političku ekonomiju ili samo za svoju osobnu karijeru.

Hrvatskoj javnosti ova bi knjiga mogla biti zanimljiva i zbog još jednog razloga. Ona naime provocira pitanje o ekonomskom izboru zemlje koja je u batrganju s vlastitim ekonomskim i političkim nasljeđem te suočena s dinamičnim okruženjem sve globalnijeg svjetskog tržišta već izgubila industrijski tranzicijski tempo i postsocijalističku restrukturalizacijsku šansu. Nije li to prilika za razmišljanje o alternativnoj, longitudinalnoj perspektivi ekonomske budućnosti zemlje kakvu provocira i ova knjiga?

Na kraju, moram pohvaliti relativno novog ali već afirmiranog nakladnika koji nam, nakon zapaženog tržišnog predstavljanja prvijencem Funky Business, dovodi na scenu još jedan lik alternativne nordijske ekonomske znanosti. Želim da im se i ovo izdanje potvrdi kao kompetentan i aktualan izbor te zadovolji ukus ne samo cehovskih profesionalaca već i svih onih slobodoumnih intelektualaca željnih provokativnog štiva te poduzetnika koji traže svoj kamen mudraca u izazovima svakodnevnog poslovnog preživljavanja. Hoćemo još!

Goran Radman bio je generalni direktor tvrtke Microsoft za Adriatic regiju. Stručno obrazovanje stekao je na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju međunarodnih odnosa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Bio je suradnik, novinar i urednik više novina, časopisa i publikacija te autor i koautor članaka i knjiga iz područja međunarodnih odnosa, medija i informatike (ICT). U profesionalnoj karijeri bio je savjetnik za međunarodne odnose Predsjedništva SRH (1984-1987), direktor Televizije Zagreb (1987-1990), direktor tvrtke MicroLAB (1992-1996) te direktor tvrtke Microsoft Hrvatska (1996-2001).

Svako neovlašteno korištenje, objavljivanje, prerada, obrada, reprodukcija, prikazivanje, prenošenje, snimanje, ili bilo koji drugi oblik neovlaštene uporabe podliježe kaznenoj i prekršajnoj odgovornosti kao i građanskopravnoj zaštiti jer sadrži autorsko djelo zaštićeno odredbama Zakona o autorskom pravu. Copyright 2002-2009. Differo d.o.o. Zagreb