Pred čitateljem su produhovljene misli, plutajući biseri u moru jedne osjećajnosti što dušu dovodi u stanje da u životu vidi muziku. Stih po stih, pjesmu po pjesmu, Nina skida veo sa sebe i pruža čitatelju uvid u svoju intimu bez ikakvog ustručavanja. Sjetimo se ponekad da najveća ljepota i hrabrost leži u iskrenosti.

"Pronalazak vlastite davne rječitosti motivirao me da pokušam ponovno tekstom izraziti svoje osjećaje i misli, koje sam „zakopala“ i zanemarila, koračajući stazama odraslog života ... mnogo, mnogo godina poslije.

Ovo djelo posvećeno je osobama u mome životu bez kojih bi sve moje uspomene bile - nepostojeće. Bez kojih bi ovaj bitak bio - samo probitak. Bez kojih ne bih već sada imala bore - od smijeha. One znaju tko su. Sigurna sam da znaju. Gdje god da bile." Nina

Nina Šegota

Rođena u Zagrebu i odrasla iz sretne, zaigrane djevojčice u poslovnu ženu. Većinu svog privatnog vremena uvijek je ulagala u učenje, pisanje, skiciranje i stvaranje, ostavljanje tragova.

Mnogo putuje, obilazi europske metropole, hrvatska sela i zaseoke, rijeke, mora i planine. Zaljubljena u neprolazno. U more, jedrenje i brodove. Jedri kad god može jer se jedriti mora. Piše i objavljuje putopise jer se pisati mora. Preboljela tešku bolest iz koje je izašla s inspiracijom i pobjedničkom ljubavi prema životu. Voli zelenu, plavu, ružičastu. Voli radost i sunce. Smetaju je laž i nepravda, što ne mogu svi biti zdravi. Ne razumije rat. Razumije ljude s kojima se okružila. Voli uspomene, posebno one zapisane narančastom bojom.