Prema mišljenju nekih analitičara, današnjem tržišnom i potrošačkom društvu, kojeg obično nazivamo i kapitalističkim, nedostaje prava kritika. Je li možda primjerenije reći kako je današnji globalni kapitalizam potpuno gluh i nedodirljiv za bilo kakvu kritiku?
 Prisjetimo se samo nedavnih slučajeva Enrona ili Worldcoma. Smatram kako je najvažnija pouka prvih godina 21. stoljeća da je kapitalizam bez karaktera izrazito opasan, jer on kao i komunizam uzima svoj danak. Bez suosjećanja ili empatije koja nadopunjuje efikasnost, kako je napisao Adam Smith, Nevidljiva Ruka može lako postati Vidljiva Šaka koja obara sve one kojima nedostaje sposobnosti i novca. Globalno kapitalističko tržište nije politička ideologija. To je samo stroj koji odvaja efikasnost od neefikasnosti. A stroj nema dušu. Stoga, mi moramo, paralelno s razvojem, razvijati i karakter kapitalizma. U protivnom, mogli bi se jako iznenaditi, jer premda smo otišli u krevet s ljepoticom, mogli bi se probudit pored zvijeri.
Koje su karakteristike i najveći nedostatci današnjeg Karaoke društva?
Karaoke model podrazumijeva slobodu izbora - mnoštvo alternativa. Ljudi i organizacije se danas uistinu suočavaju s većim brojem izazova nego prije. Postoji više proizvoda i usluga, više organizacijskih modela, mnogo više poslovnih savjetnika. Ali u isto vrijeme karaoke model je gotovo jednak kopirnom aparatu. U Japanu, karaoke doslovno znači "prazan orkestar". Umjesto da koristimo dostupnu slobodu za inovaciju, čini mi se kako sve više idemo prema imitaciji. No, postoji i ulaznica koju treba platiti za ulazak u karaoka bar. Danas je plaćate novcem ili sposobnošću. No na mjestu rastućih razlika između najboljih i ostalih to nije dovoljno. Uspjeh zahtjeva nove strategije, nove organizacijske modele i načine vođenja.
Uspješne korporacije i pojedinci stvaraju monopole u vremenu ili prostoru. Oni pronalaze pukotine u zidu karaoke konkurencije i iskorištavaju ih. Pravi pothvati ne priznaju imitacije i ograničenja. Vrijeme je da shvatimo kako u svijetu globalnog kapitalističkog tržišta uspjeh više ne počiva u orijentaciji na prosječno. Uspjeh je sada pitanje istraživanja i ekstremnosti.
Je li model inovativnog, odgovornog i "brižnog" kapitalizma ekonomski model za 21 stoljeće?
Vjerujem kako pojam "brižni" kapitalizam nije oksimoron. Danas je jedina stvar koju tržište razumije efikasnost. Stoga svaka rasprava o ovom pitanju mora uzimati u obzir argument efikasnosti. Ona također mora biti bazirana na uključivanju velikog broja potrošača, investitora, sposobnih muškaraca i žena. Naravno, mi trebamo efikasnost, ali i empatiju. No, ne empatiju na račun efikasnosti. Vjerujem kako će tek tada značajan broj ljudi početi drugačije djelovati.
Danas, zahvaljujući digitalizaciji i globalizaciji dominira tržište. No, čini se kako je to samo početak. Otprilike samo 20% današnje svjetske produkcije je trenutno raspoloživo globalnom natjecanju, za 30 godina taj postotak će porasti na 80 posto. Korporacije se moraju prilagoditi ili će umrijeti. Istovremeno, ljudi počinju koristiti svoje pravo da se izraze, a ljudi su sve osim racionalnih bića. Istraživanja u neuroznanostima pokazuju kako je mozgovni limbični sustav koji upravlja našim osjećajima mnogo snažniji od onog koji upravlja intelektom. Znači, kompanije mogu samo na dva načina izgraditi konkurentsku prednost. Ili će stvarati i iskorištavati tržišne nesavršenosti kao Dell ili se mogu fokusirati na nesavršenost čovjeka kao Apple.
Postoje li možda i druge alternative?
Sa korporativnog stajališta, ne. Uspjeh u tržišnoj ekonomiji je uvijek bio, a biti će i nadalje, pitanje vaše sposobnosti da stvorite i obranite trenutačni monopol. Tijekom 20. stoljeća menadžment se uglavnom definirao kroz umijeće organizacijskog ustroja. Od rukovodećeg kadra se očekivalo da iskorijeni devijacije, primarno negativne devijacije, no pritom se ponekad uništavalo i nekoliko pozitivnih devijacija. I dok je taj proces osiguravao da se kompanija nikada ne inficira, on je s druge strane donosio ograničenja. Jer bez devijacije nema mutacije, a tako ni inovacije, bez koje opet nema budućnosti. Ponekad se čini kako je lijek gori nego smrt. Osim toga, dobar, a ne loš menadžment je bio uzrok većine glavnih pogrešaka u povijesti korporacija.
Nažalost, put od
do
je mnogo uhodaniji i prometniji, nego li put od
do
. Ako ste vodeći čovjek tvrtke možete preuzeti strategiju Jamesa Deana - živi brzo i umri mlad, ili se možete fokusirati na očuvanje i nadograđivanje. Ne treba stapati radnike u bezličnu masu i stvarati birokratsku mašineriju, mi trebamo mjere koje će omogućiti razvijanje kreativnih potencijala do maksimuma.
Naravno, ključna riječ je odgovornost, potreba da budemo odgovorni kao proizvođači i potrošači. Tvrtke također postaju odgovornije, naravno, opet zbog profita. Čini se kako je upravo u tome šansa opstanka i poboljšanja ovog društva?
Suočimo se s istinom. Dosadašnji utjecaj globalizacije u velikoj je mjeri bio pozitivan. Svijet nije bio bolje mjesto prije 50 godina. Jer kao što je slučaj s ostalim procesima, i globalizacija je proces koji tek trebamo naučiti. Globalno kapitalističko tržište nije savršeno, ali do sada nismo izmislili nikakvu bolju alternativu. To je najmanje nesavršen sistem. No, to ne znači kako trebamo sjediti i čekati. Svi smo odgovorni za razvoj i kultiviranje socioekonomskog okružja u kojem živim i radimo. Tu nema nikakve čarolije. Kao što mi je jednom netko napomenuo - nikada nemoj sumnjati kako mala grupe promišljenih i predanih građana može promijeniti svijet. Oni su jedini resor koji za tu svrhu imamo na raspolaganju. U prosjeku čovječanstvo je uvijek iz transformacijskih procesa bilo na dobitku. Ja sam optimist. Stvari se poboljšavaju postupno, slovo po slovo, riječ po riječ, stranicu po stranicu...
Navodite kako kapital i novac nisu najvažniji za uspjeh, prednost radije dajete individualnom znanju, imaginaciji i slobodi izbora. No bez obzira na sve, novac još uvijek vodi glavnu riječ. U čemu je šansa organizacija i pojedinaca kojima kapital u potrebnoj mjeri nije dostupan?
Prije svega nitko nema monopol na kreativnost. A da biste došli do budućnosti vi i vaša kompanija trebate brzinu. No mnoge tvrtke zanemaruju drugu varijablu poznate nam jednadžbe - energiju. Sada je došlo vrijeme usmjeravanja na profit iz perspektive bazirane na psihologiji koja sve više uključuje djelatnike i "energetsku" razinu kompanije.
Dok istraživanje pokazuje kako obrazovanje i iskustvo ljudi u organizacijama objašnjava 28 posto poslovno povezanih izvedbi, u isto vrijeme, povjerenje, samopuzdanje i vjera u vlastite sposobnosti postoji u otprilike 38 posto takve izvedbe. Dodajte tome faktor nade, optimizma, i prilagodljivosti, i utjecaj pozitivne energije postaje mnogo jasniji
Svojim knjigama i predavanjima nastojite ljudima ponuditi različitu perspektivu i drugačiji pristup u današnjem tržišnom gospodarstvu. Je li to razlog iznimne popularnosti vaših knjiga?
U Karaoke kapitalizmu tvrdimo kako danas postoje samo dvije održive strategije. Ili ste u formi ili ste seksi. Moja žena tvrdi da nisam u takvoj formi kao nekad, ali da sam još uvijek uspješan. Drugim riječima, proveo sam punih 15 godina na akademiji gdje je pozitivan feed back bio definiran kao nedostatak negativnog feed backa. No neke druge aktivnosti me odvode iznad takvih zvukova tišine. Ja uspijevam zahvaljujući povjerenju, nadi i optimizmu, kako svojem tako i od drugih.
Kjell i ja prakticiramo ekonomiju Macintosha. Postojećem poslovnom okružju i administraciji činimo ono što je Apple učinio računalima. Kao suprotnost mnogim drugim menadžerskim knjigama, mi ne govorimo ljudima što da misle, radije ih potiče da misle. Naše knjige pružaju analizu poslovanja i života koja je okrenuta većem broju ljudi nego većina tradicionalnih poslovnih knjiga. Mi također koristimo primjere koji ne pružaju smisao samo direktorima. Knjige su različite jer smo i mi različiti.
Individualizam dominira u svim segmentima tržišne ekonomije, ne čini li vam se kako nas samo pojedinačni osjećaj odgovornosti odvaja od čistog egoizma, od "egokonommije"?
Ne slažem se s tim u potpunosti. Ljudi su također pleme. Zasigurno, mi želimo izražavati našu osobnost, no također želimo nekamo pripadati. Umijeće je kombinirati individualizam i kolektivizam.
Kjell i vi ste na listi 50 najznačajnijih ekonomskih mislilaca današnjice (Thinkers 50). Između ostalih kriterija, pri ovom rangiranju razmatra se u kojoj mjeri vaši sljedbenici primjenjuju vaše ideje u praksi. Koliko zapravo ima vašeg Funky razmišljanja u svakodnevnom školovanju i poslovanju menadžera?
Pretpostavljam kako menadžeri i direktori širom svijeta trebaju suditi o tome. Ne mogu točno reći što činiti, ali mnogi ih inspirirati i motivirati da formuliraju relevantna pitanja za budućnost, te ih zaraziti povjerenjem, nadom i optimizmom.
U čemu vidite šansu hrvatskih kompanija i menadžera u današnjem tržišnom gospodarstvu?
Najučinkovitije konkurentsko oružje našeg vremena se zove znanje. Stoga nije bitno jeste li vi Hrvatska, Švedska ili Njemačka kompanija. Nitko nije imun na promjene. Uspješne organizacije moraju naučiti vladati umijećem kapitaliziranja sposobnosti. Pokazalo se kako uspješne kompanije razvijaju svoje potencijale tako da privlače i potiču talentirane ljude, razvijaju perspektive na bazi intelektualnih različitosti, udružuju se sa svojim partnerima kako bi dominirali određenim područjem, te pokazuju izrazitu upornost u inovacijama. I sama priroda vođenje se mijenja, menadžment straha više ne funkcionira. Nova vremena traže nove uloge i odgovornosti. Potrošači žele vrijednosti i vrednovanje. Talenti žele novac i smisao.
|
