Svjedoci smo ubrzanog razvoja komunikacijske tehnologije i pratećih procesa koji narušavaju tradicionalni, kapitalistički ustroj društva i njegovih vrijednosti, te pokreću razvoj potpuno nove društvene paradigme. Kako bi definirali Netokrate, nositelje ovih promjena i novu dominantnu klasu?
Netokrati su nova društvena klasa čiji pripadnici koriste mrežnu tehnologiju i vješto manipuliraju informacijama, te na taj način ostvaruju stratešku prednost nad ostalim društvenim grupama. Možemo ih definirati kao klasu suprotstavljenu Konzumerijatu, također novoj društvenoj klasi, koja je isključena iz dominantnih mreža i čiji pripadnici ostaju na razini potrošača bez zajedničkog društvenog identiteta. Nesposobni su za organizaciju i promjene jer sve vrjednije potencijale i talente Netokrati bez teškoća mobiliziraju u vlastite redove. Naše proročanstvo postaje sve stvarnije, upravo se pomičemo od podjele na kapitaliste i proletere prema sučeljavanju između Netokrata i Konzumerijata. Netokracija, također, postupno zamjenjuje staru kapitalističku klasu kao vladare globalnog društva.
Koliko zapravo ubrzani razvoj informatičke tehnologije i našeg načina komuniciranja u 21. stoljeću utječe na model političke vlasti i njenih institucijama čiji su temelji načinjeni u prethodnim stoljećima. U kolikoj su mjeri, oni kao takvi, sposobni za prilagodbu nadolazećim promjenama?
Politika se postupno premješta na istu razinu kao gospodarstvo ili network, koji već djeluju na globalnoj razini. Pored toga, mi sve više postajemo ovisni o globalnim organizacijama poput WTO-a ili UN-a, ovisimo o globalnoj zaštiti autorskih prava i patenata, kao i o dominantnim svjetskim faktorima koji su sve više multinacionalne organizacija poput Europske unije i ASEAN-a, mnogo više nego o starim, ali ograničenim nacionalnim državama i vladama.
Stoga će i budući politički ustroj, naposljetku biti zasnovan na svjetskoj razini. Na primjer, ako WTO preuzme više moći od nacionalnih vlada, mi bi trebali sudjelovati u izboru za članove uprave WTO-a. To je način na koji bi se trebala mijenjati politika. Ali u takvom procesu nama je nužna posredna, zastupnička demokracija, s kandidatima koji su nam daleki i relativno nepoznati. Zbog toga, možemo jedino birati ljude za koje pretpostavljamo kako dobivenu moć neće zloupotrebljavati, jer iz svoje perspektive, nikada nećemo imati mogućnost izabrati najbolje stručnjake. Društva s posrednim biranjem jednostavno prestaju biti toliko konzervativna da bi se mogla komparirati. Dovoljno je pogledati, na primjer, Kaliforniju koja je trenutačno u potpunom neredu.
Kapitalistički ustroj vladavine pokazao je do sada priličnu prilagodljivost tehnološkim i socioloških izazovima, no vi navodite kako današnje elite donose sasvim pogrešne zaključke u svezi ovih procesa, pa ih stoga nisu u stanju okrenuti u vlastitu korist?
Promjene su danas obično postupne. Mi nismo u povijesnom razdoblju gdje će biti drastičnih promjena lokalnih vlada i nacionalnih granica. Aktualne, prave promjene se odvijaju poput blagih i postupnih revolucija. Mnogo su više nalik neprekidnim promjenama u tehnologiji čija se revolucionarnost odvija postupno.
Kako će gospodarstvo funkcionirati u novim uvjetima?
Tržište će rasti i uspijevati. Preživjet će i razvijati se zahvaljujući Internetu. Gospodarski procesi se demokratiziraju svaki puta kada obični ljudi putem Interneta ulože svoj novac gdje god žele. Negdje u svijetu uvijek postoji investitor koji je spreman uložiti svoj novac ako pružamo dobru ideju ili zastupamo atraktivnu mrežu. Na fenomenu privatnog vlasništva to se najbolje očituje. Privatno vlasništvo je uspješno upravo zbog toga što je utemeljeno na vještini korištenja inteligentnih mreža i sposobnosti. Kapital je sekundaran, tako da se ponekad čak izbjegava ili odbija.
Je li proces preuzimanja moći nove klase, Netokrata, već počeo?
Da počeo je u Kaliforniji 60-tih godina i od tada se širi širom svijeta.
U kolikoj su mjeri Netokrati zainteresirani za vlast? Čitajući Vašu knjigu stiče se dojam kako oni žele vladati iz sjene, ne eksponirati se pretjerano. Zapravo, koliko je njihov dolazak u povlašteni položaj posljedica poznavanja tehnologije i važnih informacija, a koliko planirane i vođene težnje za stjecanjem vlasti?
Isturene figure koje se biraju na službenim izborima samo su figure pozadinskih kompleksnih mreža. Do sada su kandidati predstavljali sebe ili političke stranke, no sada oni sve više predstavljaju mreže koje se brzo mijenjaju. To objašnjava zašto političke partije, nekadašnji temelji stabilnosti, lako mogu nastati i jednako lako nestati preko noći. Stranka je samo promjenjiv brand na tržištu i ništa više od toga.
Obzirom kako je fenomen nacije, nacionalnog ponosa, još uvijek pogodan za mobilizaciju velikog broja ljudi, što potvrđuju i aktualni događaji, u kojoj mjeri će postkapitalističko društvo biti opterećenom pitanjem nacije?
Većina aktualnog službenog nacionalizma je samo dekorna. Ako, na primjer, ljudi idu na nogometnu utakmicu nacionalnih reprezentacija Engleske i Njemačke, na to se također gleda kao znak nacionalizma. Ono što većina promatrača ne razumje, je činjenica kako su engleski i njemački nacionalni tim samo alternativni brandovi Manchester Uniteda ili Bayerna. Nacionalizam je umro kada su zemlje prestale ići u rat jedna protiv drugih. Danas je fundamentalna zemljopisna razlika grad. Ljudi nije briga živi li netko u Hrvatskoj, Engleskoj ili Švedskoj, njih zanima živi li netko u Zagrebu, Londonu ili Stockholmu jer posljednja definicija određuje tvoju privatnu mrežu. Nacionalna država je osnovni dio kapitalističke paradigme, te stoga nema nikakvog kredibiliteta u budućem društvu.
Nedavno je objavljeno i englesko izdanje vaše nove knjige u kojoj dodatno razrađujete postavke
. Kako je ova knjiga primljena i kako je publika reagirala na nju, jesu li ponovo pokrenute polemike koje je potakla?
Ovih se dana sve značajno događa na Internetu, pa tako i svako suvislo debatiranje.
Televizija, kao i većina novina su intelektualni mrtvi mediji. je nastavak , napredan filozofski rad, tipičan primjer napora kakav činimo jednom u životu. Jednostavno smo željeli postaviti našu filozofiju u dublji povijesni kontekst, kako bi sebe mogli s pravom nazvati istinskim političkim filozofima.
Knjiga progovara i o potpunoj spoznaji genetike, odnosno procesima koji će biti upravo jer proizlaze iz nalaza genetike. Što može donijeti pojedincu, a što društvu sraz razotkrivene genetike i napredne tehnologije?
Možda bi najbolje bilo reći kako će se vrijednosti i vrednovanja dramatično mijenjati kako idemo prema budućnosti. Ne smatram to niti malo uznemirujućim. Zapravo, čini mi se prilično uzbudljivo. Volim promjene. Osim toga volim jesti genetski modificiranu hranu, posebno ako ima pojačan okus, što sličniji okusu organskih biljaka ili životinja. |